Društvo

Srpska kulturna baština u Hrvatskoj: Primeri Zagreba i Dubrovnika

Srpski narod danas živi u 159 država sveta. Gde su Srbi tu je i Srpska pravoslavna crkva i srpska duhovna baština. To su najvažniji srpski tragovi danas u svetu. Ti tragovi su deo opšte kulture srpskog nacionalnog bića. Srbi u svetu imaju 150.000 srpskih kulturnih dobara, toponima sa srpskim imenima gradova, reka, planina, institucija i dela, memorijala i spomenika, dve stotine crkava i manastira, škola, biblioteka, zadužbina i 25.000 istorijskih rukopisa.

Srpska kulturna baština u svetu je veoma raznovrsna, vrlo bogata i istorijski značajna. Kako je i ona deo srpskog nacionalnog bića ne sme da bude zaboravljena, zapostavljena i nepoznata mladim naraštajima srpskog naroda.

Najbrojnija srpska baština nalazi se danas u Hrvatskoj (20.000 predmeta) i Hilandaru (7.500 predmeta i dokumenata). Tokom devedesetih godina 20. veka država Srbija je morala je iz Hrvatske da iznese 20.000 kulturnih dobara da ne bi bili potpuno uništeni. Prema državnim podacima srpska kulturna baština u Hrvatskoj je razorena i ono što danas još uvek postoji bitno je da ne bude zaboravljeno i zapostavljeno.

Aneta Vladimirov je rukovodilac odeljenja kulture u Srpskom narodnom vijeću u Hrvatskoj, čije je sedište u Zagrebu. Kako je izjavila, kulturno nasleđe Srba u Hrvatsko je veliko i meri se epohama.

„Specifična težina srpske zajednice i danas i deset godina unazad jeste nasleđe minulog sukoba. To je veliki teret sa kojim se nije jednostavno nositi posebno kada imate u vidu da je srpsko stanovništvo starije životne dobi, češće ženskog pola nastanjeno u marginalizovanim i ruralnim područjima. Kulturno nasleđe Srba u Hrvatskoj je svakako veliko i meri se epohama, ali figurativno rečeno naslednika baš i nema ili su razbaštinjeni. Tu ne mislim samo na srpsko stanovništvo koje se nikada nije vratilo nakon vojnih operacija 1995. godine već i na one koji su se vratili i potom ponovno migrirali u potrazi za uređenijim društvom i predvidivim životom. No, naslednici kulture Srba i nisu samo Srbi već i svi drugi stanovnici ovih prostora. Kultura Srba nikada se nije razvijala izolovano. Ona je uvek uticala i doživljavala je uticaje i u tom smislu smatram da predstavlja nasledstvo za celo hrvatsko društvo. Drugo je pitanje je li to nasledstvo prihvatljivo i kako se ono interpretira“, kaže Aneta Vladimirov.

Saborni hram Preobraženja Gospodnjeg u Zagrebu (Foto: Lokalne vesti)

SABORNI HRAM PREOBRAŽENJE GOSPODNJEG U ZAGREBU

Saborni hram Preobraženja Gospodnjeg u Zagrebu, poznatiji kao Preobraženjska crkva, je glavni i najveći pravoslavni hram u Zagrebu, smešten uz vladičanski dvor Mitropolije zagrebačko-ljubljanske Srpske pravoslavne crkve. Saborna crkva u Zagrebu je središnja crkva mitropolije.

Nalazi se na severnom kraju Trga Petra Preradovića odnosno takozvanog Cvjetnog trga, a sagrađena je 1866. godine.

Crkva sv. Preobraženja, koja se nalazi na samom trgu, nosi jednu zanimljivu priču. Naime, na ovom mestu se nalazila katolička crkva sv. Margarete koja je pripadala Zagrebačkoj biskupiji, a od 1334. se spominje kao župna crkva uz koju su se održavali Margaretski sajmovi. Crkva je kasnije pripala župi sv. Marka, ali je 1794. godine prodata pravoslavnim trgovcima.

Pravoslavna crkvena opština zagrebačka, kao i ostale pravoslavne opštine u Habsburškoj Monarhiji, tada se nazivala grčkom-neujedinjenom. S vremenom, i s većim doseljavanjem Srba, udeo Grka u Zagrebu (tačnije, u pravoslavnom društvu) se smanjio, te od 1848. godine crkva dobija prefiks “srpska”. Stara crkva je srušena 1866. godine, delom zbog dotrajalosti, a i zbog toga što izgledom nije odgovarala potrebama zagrebačke pravoslavne zajednice. Na njenom mestu je sagrađena sadašnja katedrala Preobraženja Gospodnjeg, a zbog njene istorije, dve okolne ulice su dobile naziv: Margaretska i Preobraženska.

U jednom od tri zemljotresa koji su u martu 2020. godine pogodili Zagreb, oštećena je i Saborna crkva Preobraženja Gospodnjeg na Cvetnom trgu. Tom prilikom delovi krova obrušili su se na praznu crkvu. Uništen je i ogromni luster.

Protojerej stavrofor Duško Spasojević, starešina hrama i arhijerejski namesnik zagrebački podseća da se na prvi pogled nije videlo mnogo tragova zemljotresa, osim manjih pukotina na nekim zidovima i oštećeni krov na istočnoj strani zgrade, međutim pregled statičara i drugih stručnjaka utrvrdio je da je šteta velika i da će obnova trajati.

„Zemljotres je teško oštetio Hram, zaštićeno kulturno dobro, a slike naše svetinje, nakon dva jaka udara, bile su strašne. Obrušio se svod, oštećene su freske, pod je bio prekriven ciglom i malterom. Stradao je i zvonik, težak šest tona“, priseća se protojerej stavrofor Duško Spasojević.

Novi krov i zvonik na Preobraženjskoj crkvi u Zagrebu (Foto: Lokalne vesti)

Najveća oštećenja bila su na svodovima hrama, sa kojih je otpao malter sa freskopisom, a zvonik se nakrivio od udara zemljotresa. Pretila je velika opasnost da neki novi potres, pa i blaži od prvog, sruši toranj, što bi bila katastrofa, jer je hram u centru grada, na Cvetnom trgu, okružen stambenim zgradama. I inače je bila sreća što je izbegnuta još veća nesreća kada se obrušio svod. U Zagrebačko-ljubljanskoj mitropoliji su zbog svega toga odlučili da u obnovu idu odmah, da se ne čeka, kako ne bi oštećenja bila i teža. Zato je ovaj hram i jedan od objekata u centru Zagreba čija obnova se među prvima privodi kraju.

„Nije bilo lako i jednostavno, jer iskustva u obnovi crkava ima mali broj naših stručnjaka. Posao nije smeo da se olako shvati i obavi, već je trebalo hram učiniti bezbednim za budućnost. Uostalom, ovaj hram je već jednom stradao u zemljotresu davne 1880. godine i narednih su godina izvođeni opsežni radovi prema nacrtima poznatog arhitekte Hermana Bolea. Tada je postavljen i sadašnji ikonostas sa ikonama koje je radio slikar Epaminondas Bučevski, a Bole je još nekoliko puta menjao projekat i dao hramu novi izgled, koji se do danas nije menjao. Jedino što su u ovom veku urađene freske koje je naslikao poznati ruski majstor ikona Nikolaj Muhin“, kaže naš sagovornik.

Kako dodaje, odluka je pala da se ide u konstrukcijsku obnovu koja je uključivala ojačanje zidova i zvonika. Arhitekte i statičari su uradili projekat celovite obnove po kojem su organizovani radovi koji još uvek traju.

Preobraženjska crkva u Zagrebu (Foto: Lokalne vesti)

Pomogli su mnogi, pristigle su mnoge donacije jer je svima bilo stalo da se solidno uradi posao. Šef projekta Iva Rukavina imala je jasnu viziju, a sredstva je obezbedila i Evropska komisija iz Fonda solidarnosti. Skelu su radnici podigli odmah nakon odluke da se ide u sveobuhvatnu obnovu, skinut je kompletan spoljni sloj sa crkve, te venci na hramu koji su bili truli. Nakon toga je skinut malter i u unutrašnjosti i zid učvršćen posebnom tehnikom. Radovi su bili vrlo komplikovani, bušene su rupe na zidovima u koje su postavljena čvrsta sidra.

„Ponekad su se radili kompromisi, ali je najveći problem bio saniranje oštećenih zidova koji su iz 19. veka. Uz sve to radovi su išli brzo, a trebalo je skinuti freske i ojačati svod, a freske će tek doći na red. Kada bude sve gotovo, hram će biti bezbedan i u slučaju najjačih zemljotresa. Obnova unutrašnjosti crkve i dalje traje, ali od maja 2024. godine barem se u crkvu može ući i u njoj se služe liturgije“, kaže starešina hrama.

Skele sa spoljašnjeg dela objekta uklonjene su maja 2024. godine, dok su skele u unutrašnjosti još uvek tu i nastavlja se obnova.

„U samom hramu još su postavljene skele, a biće tako dok se ne završe svi radovi sa oslikavanjem“, kaže protojerej-stavrofor, zagrebački arhijerejski namesnik i starešina hrama otac Duško Spasojević.

Saborni hram Preobraženja Gospodnjeg u Zagrebu (unutrašnjost) (Foto: Lokalne vesti)

Radovi u sklopu obnove Crkve Uznesenja Blažene device Marije u Zagrebu otkrili su pravo blago. Tokom radova otkriven je pravi istorijski biser – od prstena do krunica i delova odeće iz 17. i 18. veka. Cela crkva nalazi se na području starohrvatskog groblja, ceo lokalitet nije dovoljno istražen i ne zna se dovoljno. Otkrivene su kosti koje datiraju iz 14. veka. Pokop je bio u drvenim kovčezima jer su pored kostiju pronađeni ekseri. Nekoliko grobova koje su pronašli imala je grubo obrađenu kamenu ploču bez ukrasa i natpisa. Osim kostijum, pronađene su i svetačke medalje, krstići, ali i nakit, prsten, tragovi odeće i kopčice kojima je odeća bila zakopčana. Predmeti su trenutno u Arheološkom muzeju u Zagrebu gde će i ostati. U planu je izložba s rezultatima istraživanja. Crkva ima značajnu vrednost, tu su zapisi stari 1.000 godina i na nju se mora paziti kao na kulturno dobro.

Srpska pravoslavna crkva Svetog Blagoveštenja u Dubrovniku (foto: Lokalne vesti)

CRKVA SVETOG BLAGOVEŠTENJA U DUBROVNIKU

U starom gradu u Dubrovniku, u Hrvatskoj, postoji srpska pravoslavna crkva Svetog Blagoveštenja koja pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi, Eparhiji Zahumsko-hercegovačkoj.

Nalazi se u samom središtu Starog grada. Sagrađena je 1877. godine i prva je i jedina pravoslavna crkva koja se nalazi unutar zidina Grada Dubrovnika.

Pre nje su u Dubrovniku postojale još dve pravoslavne crkve, ali izvan gradskog jezgra.

Nju je projektovao splitski arhitekta Emil Vecchietti (koji se pored arhitekture bavio i slikarstvom, matematikom i filozofijom).

Srpska pravoslavna crkva Svetog Blagoveštenja u Dubrovniku (Foto: Lokalne vesti)

Kako nam je u obilasku, turistički vodič Lida Cesar rekla, dubrovački crkveni odbor je od Emila Vecchiettija tražio da spoljašnji izgled crkve bude „diskretno elegantan“. Izvođač radova bio je poznati graditelj Andrija Perišić, takođe iz Splita. Ovaj graditeljski tandem (Vecchietti – Perišić) gradio je u Dubrovniku i novu gradsku većnicu i pozorište (1863-1865).

Crkva je jednobrodna i izgrađena od kvalitetnog korčulanskog kamena, dok je mobilijar, koji je kupljen u poznatim radionicama u Trstu, još uvek u upotrebi.

Ikonostas srpske pravoslavne crkve Svetog Blagoveštenja u Dubrovniku (Foto: Lokalne vesti)

Dva velika svećnjaka pred ikonostasom su iz Venecije. Iz Italije su stigla i zvona 1909. godine.

Na luku iznad oltarske apside dubrovački slikar Atanasije Popović naslikao je Tajnu večeru 1929. godine.

Dubrovački slikar Atanasije Popović naslikao je Tajnu večeru 1929. godine (Foto: Lokalne vesti)

Pri crkvi Sv. Blagoveštenja se nalazi i središte dubrovačke crkvene opštine kao i muzej ikona.

Danas u Dubrovniku ima oko 1.500 pravoslavnih hrišćana. Liturgija se redovno služi nedeljom i praznikom.

Srpska pravoslavna crkva Svetog Blagoveštenja u Dubrovniku (Foto: Lokalne vesti)

Naučna istraživanja pokazuju da Srbi širom planete imaju 150.000 srpskih kulturnih dobara, toponima sa srpskim imenima gradova, reka, planina, institucija i dela, memorijala i spomenika, dve stotine crkava i manastira, škola, biblioteka, zadužbina i 25.000 istorijskih rukopisa. Najviše srpskih toponima nalaze se u Severnoj Americi 53.000 i Evropi 60.000.

Pored pet američkih varoši koje nose ima Beograd, dva gradića sa imenom Tesla i mesta Srbija u SAD, u drugim zemljama sveta postoje 33 beogradske i srpske ulice. Srpska ulica u Kanu je prava atrakcija. Dobila je ime po srpskim borcima iz Velikog rata. Srpska ulica u grčkom Kušadasiju dobila je ime po srpskim turistima. U Atini postoji Karađorđeva ulica. Srpske ulice i Beogradski kej postoje u Budimpešti, dok Beogradska ulica postoji u Istanbulu i Minhenu. U ovim ulicama se nalaze i hramovi Srpske pravoslavne crkve, piše na portalu stajerska.eu.

U francuskoj prestonici, podignut je spomenik kraljevima Aleksandru i Petru Karađorđeviću, jedna avenija nosi ime Kralja Petra I, a na čuvena Marsova polja izlazi Beogradska ulica. U Parizu je i kuća kralja Petra Karađorđevića. U Ukrajini postoji memorijalno područje Nova Srbija i Slavenoserbia, u kojima su živeli Srbi tokom 13. veka.

U Upravi za dijasporu postoji registar svih srpskih udruženja, crkava, spomenika i institucija u svetu. Ministarstvo za rad i socijalnu politiku brine o ratnim memorijalima, dok Srpska pravoslavna crkva vodi računa o svojim mitropolijama, eparhijama i hramovima u rasejanju. Prema državnim podacima srpska kulturna baština u Albaniji, Makedoniji i Hrvatskoj je razorena, na Kosmetu pokradena, dok se u Skandinaviji i SAD neguju kao državna baština.

S obzirom da su srpska kulturna baština i ljudi koji žive u pojedinim zemljama u inostranstvu i do sada bili ugroženi, neophodno je da se što pre široj javnosti predstavi postojeće srpsko kulturno nasleđe u pojedinim zemljama, istakne njegov istorijski značaj ali i ukaže na potencijalne probleme koji mogu nastati u narednim godinama. Povećanjem nivoa informisanosti šire javnosti o ovoj temi, možemo doprineti i jačanju svesti naših građana o važnosti očuvanja našeg kulturnog nasleđa i dati doprinos obrazovanju stanovništva o srpskoj istoriji i kulturi.

Ovaj tekst je nastao u okviru projekta koji sufinansira Ministarstvo informisanja i telekomunikacija putem konkursa za sufinansiranje proizvodnje medijskih sadržaja u oblasti javnog informisanja. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.