DruštvoLjudiNaslovna

Nikola Tucakov: Pančevo na dobar način brine o mladima

Grad Pančevo godinama nagrađuje najbolje studente i studentkinje, a ove godine priznanja najboljih zaslužilo je 18 mladih Pančevki i Pančevaca. Jedan od njih je i Nikola Tucakov, diplomirani politikolog za međunarodne poslove koji je Fakultet političkih nauka u Beogradu završio pre neki dan sa prosekom 9,84.

Kako kaže, priznanje Grada mu puno znači, jer je to poruka mladima da su poželjni u svom gradu i da postoji zainteresovanost lokalne samouprave da najbolji studenti ostanu u svom gradu.

Koliko ti kao najboljem studentu Pančeva znači priznanje lokalne samoprave?

Nagrada Grada Pančeva za najbolje studente mi puno znači. Znam da zvuči očekivano da ću to da kažem, ali to iskreno i mislim, da takav vid prepoznavanja toga što mi radimo i takav vid nagrađivanja, da se ne samo simbolički nego i finansijski nagrade studenti koji su se zaista potrudili u toku svojih studija, zaista šalje jasnu poruku da smo mi poželjni ovde i da mi imamo neku budućnost ovde, da na nivou lokalne samouprave postoji barem neka zainteresovanost da se mladi osokole da ostanu ovde odakle su. Prema mom mišljenju, ako vlast zaista ima nameru da se bori protiv takozvanog „odliva mozgova“ onda upravo ovakve mere, ovakvi programi, ovakvi sistemi nagrađivanja ili drugih olakšica su ključni da se takvi ciljevi postignu. Po meni to deluje mnogo jače na mladog čoveka nego što bi ikada mogli da deluju neki apeli u stilu „ostajte ovde“.

Koliko je važna uloga Regionalnog centra za talente „Mihajlo Pupin“ u razvoju i obrazovanju mladih u Pančevu?

Centar za talente je jako kvalitetna obrazovna institucija. I sam sam učestvovao u njihovim aktivnostima dok sam bio u Gimnaziji, ali i posle Gimnazije. Mislim da rad u Centru za talente prevazilazi ovaj problem koji sam ja naveo u vezi „odliva mozgova“. Zaista daje mladima osećaj da je vredno ono čime se bave, da zaslužuje neki vid prepoznavanja, da treba da se stimulišu da se i dalje bave stvarima koje ih interesuju, u oblasti akademije, umetnosti, nauke… To je meni zaista veoma poželjan korak u pravom smeru u vezi toga kako treba da se pristupa nekoj omladinskoj politici. Po mom subjektivnom utisku, kao neko ko je ovde rođen i ko je tu odrastao, mislim da Pančevo ima zavidnu i dobru politiku prema mladima. Naravno, uvek sve može da se dodatno unapređuje, ali za to kolika je veličina našeg grada i kakvim sredstvima generalno raspolažu lokalne samouprave, možemo da se ponosimo time kako Pančevo pristupa mladima, da se ponosimo učešćem mladih u kulturi, različitim kulturnim dešavanjima, ali i obrazovanju o čemu svedoči postojanje i rad Centra za talente i nagrađivanje najboljih srednjoškolaca i studenata od strane lokalne samouprave.

 

 

Kakvi su tvoji planovi u narednih pet godina?

Završio sam Fakultet političkih nauka u Beogradu s prosekom 9,84. Moj smer se zvanično zove „Međunarodne studije“ mada se kolokvijalno kaže „međunarodni odnosi“, konkretno modul za međunarodnu politiku. Mi se u četvrtoj godini račvamo na međunarodnu politiku i studije Evropske unije. Moje zvanje je diplomirani politikolog za međunarodne poslove. Planirao sam da odmah po završetku osnovnih akademskih studija odem negde na dalje studije u inostranstvo, ali s obzirom na ovu celu situaciju sa virusom korona i s obzirom na to kako ceo proces apliciranja, prikupljanja neophodne dokumentacije, završavanja studija, neznanja kada će završiti ispitni rokovi, kada ću sve imati na jednom mestu onda sam odlučio da ipak u narednih godinu dana pokušam da nađem neki posao, da radim i malo se osamostalim, a da od jeseni krenem u konkurisanje na razne master programe koji budu u ponudi. Moje definitivno opredeljenje je posao u akademiji, bilo da radim kao profesor ili pri nekom institutu, ali svakako će to biti naučni rad i akademsko zaposlenje. U najkraćem plan mi je master i odmah potom doktorske studije. Želim da sve ide u smeru izgradnje neke akademske karijere.

Da li svoju budućnost i karijeru vidite u Srbiji ili izvan nje?

Pre godinu dana sam prvi put krenuo da razmišljam o svojim studijama u inostranstvu. Bio sam ubeđen da se mora ići napolje, da je takva situacija sa akademskim radnicima, sa mogućnostima za bavljenje stvarima kojima bih se ja bavio. Ipak, u poslednjih godinu dana sam počeo da revidiram to svoje mišljenje. Upoznao sam se sa nekim mogućnostima koje postoje kod nas. Pričao sam sa više mladih zaposlenih u akademiji, pri fakultetima i institutima u oblasti društvenih nauka. Interesovalo me je kakav je put imao svako od njih u pokušajima da se zaposle. Ne deluje mi nemoguće da ću za pet godina ipak biti u Srbiji. Mislim da će zapravo najvažnije biti to kakve mi se mogućnosti pruže. Ako, na primer, iduće godine odem u inostranstvo i meni se ukaže prilika kakvu ne bih mogao da dobijem ovde, onda ću nastaviti karijeru u inostranstvu. Ukoliko se pokaže da je bolja ponuda u Srbiji, radiću u Srbiji.

 

 

Zbog čega razmišljate o nastavku studija u inostranstvu?

U mojim planovima je želja da master program završim negde u inostranstvu, ne nužno zato što bih ostao negde preko, nego zato što mislim da je bitno videti kako se to radi na drugim institucijama, izaći malo iz naše akademske perspektive odnosno u mom slučaju izaći iz perspektive Fakulteta političkih nauka i videti kako se radi negde drugde, kakve su norme i slično, a onda na kraju vratiti se ovde sa jednim drugačijim iskustvom, sa jednim obogaćenijim vidicima o tome šta se gde i kako radi i onda možda na osnovu toga imati određenu konkurentsku prednost u odnosu na nekoga ko je ostao ovde i ovde završio sve stepene studija.